Visoke temperature tokom letnjih meseci predstavljaju ogroman izazov za gradove širom sveta – pa i za Beč. Urbane sredine su zbog guste izgrađenosti, zapečaćenih površina, nedostatka vegetacije i dodatnih izvora toplote posebno osetljive na toplotu. Noćno hlađenje je ograničeno – što otežava oporavak ljudskog organizma.
Istraživački tim Univerziteta za prirodne resurse i primenjene nauke (BOKU) proučava u okviru projekta Imp-DroP posledice produženih toplotnih talasa i analizira mere za hlađenje.
Interdisciplinarni tim je između ostalih istražio i sledeće mere: optimizovano hlađenje isparavanjem putem ciljanog navodnjavanja zelenih krovova, parkova i poljoprivrednih površina, smanjenje antropogene toplote, koju proizvode građani, na primer kroz saobraćaj, klima-uređaje i tehničke mere u urbanizmu, poput upotrebe solarnih panela.
Na četiri lokacije u Beču postavljene su meteorološke stanice za merenje podzemne i površinske temperature zemljišta, kao i vlažnosti zemljišta. Satelitski snimci su otkrili da se “toplotna ostrva” ne nalaze samo u gusto naseljenim delovima grada, već i u poljoprivredno orijentisanim opštinama nakon rane žetve i naknadnog nenavodnjavanja zemljišta. Međutim, ciljano navodnjavanje poljoprivrednih površina nakon žetve smanjuje lokalnu temperature za do 3 °C, dok je u gradskom području to smanjenje neznatno i iznosi od 0,2 °C u proseku.
Poređenja radi, ukoliko bi se cela gradska zelena infrastruktura – parkovi i zeleni krovovi – optimalno navodnjavala, temperature bi se u pojedinim delovima mogle smanjiti i do 3 °C, dok bi se u proseku na nivou grada moglo postići smanjenje temperature do 1,5 °C.
Jedno od ključnih pitanja jeste dostupnost vode za navodnjavanje. Bečki izvori dnevno isporučuju do 375.000 m³ vode. Za efikasno navodnjavanje svih zelenih površina tokom toplotnih talasa bilo bi potrebno oko 630.000 m³ dnevno. Isključiva upotreba izvorske vode u svrhe hlađenja nije izvodljiva.
Veliki deo urbanog zagrevanja stvara čovek – potrošnja energije u zgradama, saobraćaj, industrija, klima-uređaji. Značajan potencijal leži u lokalnoj upotrebi soalrnih panela na zelenim krovovima. Ukoliko se ova kombinacija primeni na većim površinama, ne samo da bi se smanjio uvoz električne energije iz fosilnih izvora, već bi se i emisija toplote mogla smanjiti. Simulacije pokazuju da ovakva strategija može doprineti hlađenju grada za do 1,5 °C.